`Abd Allah ibn Ahmad ibn Hanbel (umro. 290H): je napisao knjigu pod imenom Kitab el-Sunna, čije stajalište naspram Sunne i antropomorfizma se može prosuditi na osnovu sljedećih izvoda:1 str 5: "Jel' istiva (uspostavljanje) drukčija od sjedanja (džulus)?" str. 35: "On je vidio Njega na stolici od zlata koju su nosila četiri meleka (anđela): jedan u obliku čovjeka, drugi u obliku lava, treći u obliku bika, i četvrti u obliku orla, u zelenoj bašti, izvan koje se nalazio zlatni podium."
Ovo je izgleda uzeto doslovno iz Biblije, Knjiga Otkrovenja (4:2-7): "Tamo je bio neko na Tronu... od toga je i ubijala munja, glasovi, i grmljavina... u sred i oko toga su stajala četiri anđela... prvi je bio kao lav, drugi kao mladi bik, treći kao čovjek, i četvrti kao orao u letu." Kevseri ispravno naziva ovo "najveća idolatrija (el-vesenijja el-harka') kojoj oni ("Selefije") pozivaju Ummet danas." str. 64: "Allah je govorio Musau sa Svojim usnama" (mušafahatan), tj: gornja usna naspram donje.
Kevseri spominje da se ista stvar nalazi u knjizi od Ebu Ja`la pod naslovom 'Tabakat' u njegovoj biografiji o el-Istahri, i da je lažno priprisana Imam Ahmedu.str. 68: "Doista Allah nije dotakao Svojom rukom osim Adema, kojeg je On stvorio Svojom vlastitom rukom, Džennet (Raj), Tevrat (Torah), koji je On ispisao Svojom rukom, i biser koji je On izradio (ili obradio) svojom vlastitom rukom, te je onda zabo u njega štap kojem je On rekao: Ispruži se onoliko koliko Ja hoću i izbaci iz sebe ono što je u tebi po Mojoj dozvoli, i tako je on izbacio iz sebe rijeke i vegetaciju." str. 70: "Ako Gospodar sjedne na stolicu (kursi), neka vrsta ječanja se začuje slično tome od novog devinog sedla." Ibn Sa`id el-Darimi takođe potvrđuje, prethodni, i sljedeći pogled (mišljenje, vjerovanje) u svojoj knjizi.str. 71: "Kad Allah sjedne na kursi na njoj ostane samo četiri pedlja slobodnog mjesta."
Ovo je zajedničko stajalište sa hašvijjama. El-Hallal (umro. 310H), jedan od Imam Ahmedovih drugova, ponavlja to puno puta u svom Kitab el-Sunna, pripisujući isto Imam Mudžahidu, i izjavljuje da svako ko to porekne (ne vjeruje u to) jeste džehmi kafir zindik.2 Ibn el-Kajjim potvrđuje to bezrezervno u svojoj knjizi Bada'i` el-fava'id,3 a gramatičar i komentator Ebu Hajjan el-Andalusi prenosi isto o Ibn Tejmijji u njegovom djelu Tefsir el-nahr el-madd min el-bahr el-muhit (Komentar o rijekama koje se protežu iz okeana): "Ja sam pročitao u knjizi našeg suvremenika Ahmed ibn Tejmijje napisanoj njegovom vlastitom rukom i koju je on lično nazvao Kitab el-`Arš (Knjiga o Prijestolu) slijedeće: "Allah Uzvišeni sjedne (jedžlisu) na stolicu (kursi), i On je ostavio slobodnog mjesta za Poslanika (Muhammeda) da sjedne tu (zajedno) s Njim." Tadž el-Din Muhammed ibn `Ali el-Barnibari je prevario (Ibn Tejmijju) ubjedivši ga da je njegov suporter dok se najstrag nije domogao tog njegova rukopisa i mi smo to pročitali u njemu (tj. rukopisu)."4
Prenosi se da je komentator Kur'ana i historičar el-Tabari (umro. 310H) umalo ubijen zbog dodovođenja u pitanje vjerodostojnost tog vjerovanja, kao što je i Ibn Hibban umalo ubijen radi dovođenja u pitanje vjerovanja da Allah ima limit (tj. da je ograničen). Hanbelije su upitane o značenju hadisa o Poslanikovom sjedenju na Prijestolu uz Allaha. Ovaj hadis je trasiran do Lejsa koji ga je navodno trebao prenijeti od Mudžahida. Po mišljenju nekih Hanbelija taj hadis je obezbjedio značenje Kur'anskog ajeta: `asaa en jeb`aseke rabbuke makamam~mahmuda", tj, "Gospodar tvoj će ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati" (17:79). Tabari je odgovorio: "To je apsurd" i porekao to izjavom: "subhane men lejse lehu anis ve la lehu fi `aršihi džalis", što znači: "Slava Onome koji nema sudruga niti "onog-ko-sjedi-uz-Njega" na Prijestolu (Aršu)". Kada su ga oni čuli šta kaže bacili su na njega svoje mastionice i on se povukao u svoju kuću. Imam Sujuti spominje nešto od ovoga u Tahzir el-havass min ekezib el-kussas (Upozorenje odabranih protiv laži pričalica), a i Ibn el-Dževzi prenosi u El-muntazam da Sabit ibn Sinan spominje u njegovoj knjizi "Historija": "Ja sam sakrio istinu o ovome zato što se okupila rulja i zabranila posjetu Tabariju po danu, i rekla da je on poricatelj (rafidija) i heretik (mulhid)".5
El-Hallal, Ibn el-Dževzijini napasnici, Ibn Hibbanovi i Tabarijevi tobožnje ubice, Ibn Kajjiim, i Ibn Tejmijja svi formiraju partiju koja drži (vjeruje) da Allah sjedi na Prijestolu (Aršu) i da onda stavi svoja stopala na stolicu (kursi) kao što bi neko na šamlicu, i da Poslanik (Muhammed) sjedi na prijestolu uz Njegovu stranu. Kao što jedan suvremeni učenjak reče, sve ovo izgleda odražava drugi paragraf iz Biblije, tačnije ono što se nalazi u Evanđelju po Marku (19:16): "Onda je Gospod [Isus], pošto im je govorio, uzdignut na nebo, i posjednut na desnu stranu od Boga."6 Pa i pored ovog bezumnog vjerovanja ovi antropomorfisti (bukvalisti) tvrde da predstavljaju put Selefa, i da je napuštanje njihova puta odlazak iz Islama. Jasno je pak, da naprotiv, slijeđenje pogleda Ibn Tejmijje i progonitelja Ehl el-Sunne u pripisivanju Allahu tijela i mjesta predstavlja nevjerstvo (kufr), dok napuštanje pogleda Ibn Tejmijje i progonitelja Ehl el-Sunne predstavlja znak da osoba slijedi istinske Selefe. str. 149: "On je pokazao dio Sebe." str. 164: "A Njegova druga ruka je bila prazna."*
Ibn Huzejma (umro. 311H): On je napisao veliku knjigu koju je nazvao Kitab el-Tevhid (Knjiga Jedinstva),7 radi koje se kasnije pokajao što ju je napisao, što je utvrđeno na osnovu dva predanja od Bejhakija s njihovim lancom prenosioca.8 Imam Fahruddin Razi je bio tako preneražen Ibn Huzejminom knjigom da ju je preimenovao u: "Kitab el-širk"9 (Knjiga pripisivanja partnera Allahu) isto kao što je Kevseri kasnije preimenovao `Abd Allah ibn Ahmadovu knjigu u: "Kitab el-zejg" (Knjiga zablude).10
Ibn Huzejma citira, kao dokaz da Allah ima stopala i druge udove, ajet: "Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oči da njima gledaju, ili uši da njima čuju?" (7:195). Ovo se suprostavlja jakom stavu Selefa izraženom od el-Mukrija kako to prenosi Ebu Davud u svom Sunenu: "Allah čuje i vidi" znači: On ima moć da čuje i vidi (a ne organe)."11
Kevseri ističe da je Ibn Huzejmino shvatanje identično onom od antropomorfista Tabaristana i Isfahana spomenutih od el-Saksakija u njegovu djelu el-Burhan fi ma`rifat `aka'id ehl el-adjan (Demonstratiranje u vezi znanja o doktrinama ljudi religije) koji kaže: "Ako On nema oči, niti uši, niti ruke, niti stopala, onda ono što mi obožavama je lubenica (drugim riječima oblo i bezoblično)!" i oni tvrde u potporu svojih pogleda (vjerovanja) da je Allah u Kur'anu ismijao one koji nemaju udove rekavši: "Imaju li oni noge da na njima hodaju (kao time se sugerira da su oni inferironiji onima koji imaju noge tj. udove)?"12
Ibn el-Dževzi kaže sljedeće o njemu:
"Ja sam vidio da je Ebu Bekr Ibn Huzejma napisao knjigu o Allahovim atributima i podjelio je u poglavlja kao: "Poglavlje Dokazivanje Njegove ruke"; "Poglavlje Njegovog Držanja Nebesa na Njegovim prstima"; "Poglavlje Dokazivanja Njegova stopala, urpkos Mu`tazilitima." Onda je on rekao: Allah kaže: "Imaju li oni noge da na njima hodaju ili imaju li oni ruke da njima hvataju, ili oči da njima gledaju, ili uši da njima čujur?" (7:195); te nas on naposljetku informiše da onaj ko nema ruku i stopala je kao stoka (hajvan).
Ja na ovo kažem: Doista se čudim tom čovjeku, sa svom njegovom grandioznom vještinom u nauci prenošenja hadisa, da govori takve stvari, i pripisuje Allahu ono što ponižava idole koji to nemaju, kao što su ruka koja udara i stopalo koje hoda. Trebao je onda pripisati mu i uho. Da mu je bilo podareno razumjevanje, on ne bi tako govorio, i on bi shvatio da je Allah ponizio idole naspram ljudi koji su ih obožavali (a ne naspram Njega). Pravo značenje tog ajeta je: Vi imate ruke i stopala, pa kako onda obožavate stvari koje nemaju nijedno (tj. kako možete obožavati nešto što je nesposobnije i ružnije od vas u izgledu)?
Ibn `Akil el-Hanbeli (d. 515)13 je rekao:
"Uzvišen je Allah iznad atributa koji zauzima prostor -- što u biti predstavlja antropomorfizam! Niti je Allah djeljiv i u potrebi za dijelovima (udovima) sa kojim bi nešto uradio. Zar Njegova komanda i Njegovo kreiranje ne djeluje na vatru? Kako će On onda imati potrebu za bilo kojim dijelom Sebe, ili prionuti Sebe na vatru s jednim od Svojih atributa, kad je On taj koji samo kaže njoj: "Budi hladna i spas Ibrahimu." (21:69)? Kakvo idiotsko vjerovanje je ovo, i kako daleko je to od Stvoritelja svjetova i firmamenata! Allah im je dao laž u Njegovoj knjizi kada im je rekao: "Da su oni bogovi, oni nikad ne bi dolje u nju (vatru) unišli." (21:99): kako onda oni mogu misliti da Stvoritelj ide dolje do nje (vatre)? Uzvišen je Allah iznad ignorantnih potvara mudžessime!""14
Ovo su, dakle, izvori Ibn Tejmijjinog stajališta pripisivanja tijela i direkcije Stvoritelju. Kao što smo vidjeli ovi izvori imaju malo šta sa uspostavljenim stajalištem Imam Ahmeda ibn Hanbela u vezi ovih pitanja. Naprotiv, mi znamo sa sigurnošću da je Imam Ahmed neopozivo osudio i najmanje pripisivanje tijela Allahu, bez obzira da li govornik dodao ili ne frazu: "ali ne kao druga tijela." U Menakib Ahmed, el-Bejhaki prenosi da je on rekao:
"Osoba počini nejverstvo (kufr) ako kaže da je Allah tijelo, čak ako i kaže: Allah je tijelo ali ne kao ostala tijela." On nastavlja: "Izrazi se uzimaju iz jezika a ne Islama, a linguističari su dodjelili riječ "tijelo" stvari koja ima dužinu, širinu, debljinu, oblik, strukturu i komponente. Izraz nije predat nama u Šeriatu. Stoga, on je nevalidan i ne može se koristiti."15
S datom činjenicom da su ispravni sljedbenici mezheba Imam Ahmeda ibn Hanbela u četvrtom i petom stoljeću stajali čvrsto na strani Ehl Sunne ve el-Džema`h, ne treba da se onda čudimo njihovom odbacivanju propagatora Allahova poistovjećivanja sa stvorenim (tešbih) kako onda tako i kasnije. Doista, takvi pogledi su bili obuzdani i njihovo širenje spriječeno dok Ibn Tejmijja nije stavio svoj puni kapacitet naučenog i njegove urođene vještine u svrhu njihove rezurekcije. Kao nagradu za taj svoj trud on je s pravom bio nekoliko puta hapšen u provodeći svoju neslavnu karijeru u zatvoru.
************************************************************************************
1 `Abdullah ibn Ahmed Ibn Hanbel, Kitab el-Sunna (Kairo: el-Matba`a el-Selefija, 1349/1930).
2 el-Hallal, el-Sunna str. 215-216.
3 Ibn Kajjim el-Dževzijja, Bada'i` el-feva'id (Misr: el-Matba`a el-Munirija, 1900?) 4:39-40.
4 Ebu Hajjan, Tefsir el-nahr el-madd 1:254 (Ajet el-Kursi).
5 Vidi uvod Ibn Džerir el-Tabarijevog djela 'Kitab ihtilaf el-fukaha' (Razlike među pravnicima), ed. Frederik Kern, Egipt 1902.
6 Navedeno u Sakka op. cit.
7 Muhammed ibn Ishak ibn Huzejme, Kitab el-tevhid ve-isbat sifat el-rabb elleti vesafa biha nefsehu... (Kairo: idarat el-tiba`a el-munirijja, 1354/1935).
8 Bejhaki, el-Esma' ve el-sifat, ed. Kevseri, str. 267.
9 Imam Razi, el-Tafsir el-Kebir 14:27 (#151).
10 Kevseri, Makalat, str. 355.
11 Ebu Davud, Sunen, Kitab el-Sunna, poglavlje. 19, posljednji hadis.
12 Kevseri, Makalat, str. 361.
13 Jedan od velikih ranih autoriteta Hanbelijske škole.
14 Ibn el-Dževzi, Daf` šubah el-tašbih str. 172-174.
15 el-Bejhaki, Menakib Ahmed. Neobjavljeni rukopis.
Reproducirano s dozvolom od Šejh Hišam Kabbanija Pobijanje "Selefi" Inovacija (Kazi, 1996) str. 86-89.
Prijem 
