Vehhabiluk se nije raširio znanjem nego su ga raširili džahili (neznalice) zulmom (nasiljem, nepravdom, bezakonjem, terorom, zulumom) uz pomoć engleskih para, oružjem i krvoprolićem. Jedan od onih koji su ovako natapali svoje ruke krvlju je bio emir Der’ijje, zalim kamenog srca, Muhammed bin Su’ud (Sa'ud). Ovaj čovjek je bio pripadnik plemena Bani Hanifa i potomak onih ahmaka (idiota) koji su vjerovali da je Musejlemat-ul-kezzab pejgamber. On je umro 1178. [1765.]. Njega je naslijedio njegov sin Abdul’aziz kojeg su ši’ije 1217. ubile. Njega je naslijedio njegov sin Su’ud koji je umro 1231. Su'uda je naslijedio Abdullah koji je 1240. pogubljen u Istanbulu. Njega je naslijedio Terki bin Abdullah, Abdul’azizov unuk. Njega je 1254. naslijedio njegov sin Fajsal kojeg je 1282. naslijedio njegov sin Abdullah. Njegov mlađi brat Abdurrahman se je nastanio sa svojim sinom Abdul’azizom u Kuvejtu. Abdul’aziz je 1319. [1901.] preselio u Rijad i tamo postao emir. On je 1918. u dogovoru sa englezima napao Mekku. On je 1351. [1932.] osnovao Su’udi arabijsku državu. Mi smo 1991. pročitali u novinama da je Fahd, Su’udi emir, poslao četiri milijarde (bilijuna) Američkih dolara kao pomoć Ruskim kafirima koji ratuju Ehl-i sunnet mudžahide u Afganistanu.
Vehhabije tvrde da samo oni iskreno vjeruju u Allahovo teala jedinstvo, da su samo oni izbjegli kufr i da oni nastoje da spase sve muslimane koji su šest stotina godina bili u širku. Da bi pokazali da su u pravu i da su svi muslimani bili u širku i kufru šest stotina godina, oni iznose, kao dokument, peti ajet-i kerim sure Ahkaf i stotinu i šesti ajet-i kerim sure Junus. Međutim, svi tefsiri, jednoglasno, pišu da su ova dva ajet-i kerima poslata za mušrike. Prvi ajet-i kerim glasi. "Niko nije krivovjerniji od onog koji se je okrenuo od Allaha teala i čini dovu (moli se) predmetima (stvarima), koje neće nikada čuti, do kijameta." Drugi ajet-i kerim glasi, "Reci Mekkanskim mušricima! Meni je naređeno da samo Allahu teala dovu činim i da ne činim dovu (da se ne molim) predmetima (stvarima) koji nisu ni korisni ni štetni! Ako činite dovu ikome osim Allaha teala vi ćete sebi nanijeti zulm i štetu (gubitak)!"
Knjiga Kešf-uš-šubuhat [koju je napisao Muhammed bin Abdulvehhab] se bavi trećim ajetom sure Zumer. Ovaj ajet znači, "Oni koji uzmu nešto drugo, osim Allaha teala, kao veliju (pomoćnika, zastupnika, čuvara, staratelja) kažu, ako ih obožavamo mi ih obožavamo zato što će nas oni približiti Allahu teala, oni će za nas učiniti šefa’at (posredovati)" Ovaj ajet-i kerim citira riječi mušrika koji obožavaju idole (kipove). Knjiga poistovjećuje mu’mine koji traže šefa’at sa ovim mušricima i namjerno kaže, "Ni mušrici nisu vjerovali da njihovi idoli (kipovi) mogu stvarati. I oni su vjerovali da je samo Allahu teala stvaralac." Interpretirajući ovaj ajet-i kerim knjiga Ruh-ul-bejan kaže, "Ljudska stvorenja imaju sposobnost da priznaju stvaraoca koji je njih i sve drugo stvorio. Svako ljudsko biće osjeća želju da ibadeti svoga Stvaraoca i da Mu se približi. Međutim, ova želja i sposobnost su bezvrijedne pošto nefs, šejtan ili loše društvo mogu prevariti čovjeka [i kao rezultat ova urođena želja će biti uništena] i čovjek će postati [ili kafir u stvaraoca i kijametski dan kao što su komunisti i masoni] ili mušrik. Mušrik se ne može približiti Allahu teala niti Ga može znati. Ma’rifet je ono što kimetli (cijenjeno). Ma'rifet je znanje koje nastaje, slijedi nakon što smo eliminisali širk i prionuli za Tevhid. Njegov znak je vjerovati Pejgambere i njihove kitabe, i slijediti ih. Ovo je jedini način da se približi Allahu teala. Šejtanu je imao sposobnost da učini sedždu. Ali je on, slijedeći svoj nefs, odbio da učini sedždu. Grčki filozofi su postali kafiri zato što su se htjeli približiti Allahu teala svojim razumom i nefsom a ne, slijedeći Pejgambere. Mu’mini slijede islamijjet da se približe Allahu teala. Njihova srca se na ovaj način napune nurom. Njihovim ruhovima se manifestuje Allahov teala sifat Džemal (Ljepota). Mušrici ne slijede Pejgambera i islamijjet (Islam) da se približe Allahu teala nego svoje nefsove, svoje defektivne mozgove i bid’ate. Njihova srca postaju crna. Njihovi ruhovi postaju mračni. Allahu teala kaže, na kraju ovog ajet-i kerima da oni lažu kada kažu da će za njih kipovi učiniti šefa’at." Kako vidimo, vrlo je nepravedno uzeti dvadeset peti ajet-i kerim sure Lokman koji kaže, "Ako upitaš kafire, ko je stvorio zemlju i nebesa oni će svakako reći da ih je Allahu teala stvorio" i osamdeset sedmi ajet sure Zuhruf koji kaže, "Ako upitaš one, koji obožavaju nešto drugo osim Allaha teala, ko je ovo stvorio oni će ti svakako reći da je to Allahu teala stvorio" kao dokaz i reći, "I mušrici su takođe znali da je samo Allahu teala stvaralac. Oni su obožavali idole (kipove) da oni za njih na kojametu učine šefa’at. Oni su zato postali mušrici i kafiri."
Mu’mini ne obožavaju Pejgambere i Evlije i ne kažu da su oni Allahov teala šerik (ortak, partner, sudrug). Mi vjerujemo da su Pejgamberi i Evlije stvorenja i ljudska bića i da nisu vrijedna ibadeta. Mi vjerujemo da su oni Allahovi teala dragi robovi i da će se On biti merhametli (da će se On sažaliti) Svojim robovima radi bereketa (berićeta, blagoslova) onih koje On voli. Allahu teala je sam koji stvara faidu (korist) i gubitak. Samo On ima hak (pravo) da Ga ibadet činimo. Mi kažemo da je On merhametli (milostiv) prema Svojim robovima radi onih koje voli. Mušrici s druge strane, iako kažu da njihovi idoli ne mogu stvoriti zahvaljujući svom ma’rifetu koji je prirodan njihovom stvaranju, vjeruju da su njihovi idoli vrijedni obožavanja i obožavaju ih zato što nisu ojačali (razvili) ovaj svoj prirodni ma’rifet slijedeći Pejgambere. Oni su postali mušrici zato što su rekli da idoli imaju hak (pravo) na ibadet to jeste, da su vrijedni ibadeta (obožavanja). Oni nisu postali mušrici zato što kažu, "hoćemo da nam oni čine šefa’at". [Očekivati šefa’at od idola je batil to jeste, pokvareno vjerovanje. Nije dozvoljeno ovako vjerovati, Međutim, ovako vjerovati nije širk. Obožavati idole je širk.] Kako se vidi, poistovjećivati pripadnike Ehl-i sunneta sa kafirima i idolopoklonicima je potpuno pogrešno. Ovi svi ajet-i kerimi su poslani za idolopokloničke kafire i mušrike. Knjiga Kešf-uš-šubuhat pogrešno te’vili (objašnjava) ajet-i kerime, daje ajet-i kerimima pogrešna značenja i kaže da su Ehl-i sunnet muslimani mušrici, da ih treba ubiti i da treba oduzeti njihovu imovinu.
U knjizi El-fedžr-us-sadik firredd-i ala munkiri-t-tevessuli-velkeramati-vel-havarik je napisan tefsir (objašnjenje) osamdeset sedmog ajet-i kerima sure Zuhruf koji je dokaz da je ovaj ajet-i kerim pogrešno interpretiran. Ovu knjigu je napisao alim Iraka Džemil Sidki Zehavi-rahmetullahi alejh. Knjiga je 1323. [1905.] štampana u Egiptu. U Istanbulu je 1396. [1976.] ofsetom napravljena druga reprodukcija. Džemil Sidki je bio profesor Ilm-i kelama na Univerzitetu u Istanbulu. On je preselio na ahiret 1355. [1936.]. Njegova slika je objavljena u knjizi Mundžid, 1956. izdanje.
"Oni su napustili pravi put. Oni pripisuju mu’minima [značenja] ajet-i kerima koji su poslani za kafire." i, "Najstrašnija stvar za moj ummet koje se najviše plašim je davanje značenja Kur’an-i kerimu po njihovom mišljenju i lažnim prijevodima." su dva hadis-i šerifa koje nam prenosi hazret-i Abdullah ibni Omer-radijallahu teala anhuma. Ova dva hadis-i šerifa su vijesti da će se pojaviti nemezheblije (mezhebsiz) koji će upotrijebiti pogrešna tumačenja ajet-i kerima, koja su poslana za kafire, protiv mu’mina.
Jedan od velikih alima Medine, šejh Muhammed bin Sulejman Medeni, rahimehullahu teala-je takođe shvatio da Muhammed bin Abdulvehhab ima izopačene ideje, koje će kasnije biti štetne i savjetovao ga je da ih ostavi. On je bio alim fikha u Šafi’ijskom mezhebu. On je napisao mnogo knjiga. Njegov šerh (objašnjenje) knjige Tuhfet-ul-muhtać koju je napisao Ibni Hadžer-i Mekki-rahimehullahu teala-kao objašnjenje knjige Minhadž je mešhur (čuven). On piše u svojoj knjizi koja se zove El-fetva, a koja ima dva dijela, "O Abdulvehhebov sine! Nemoj klevetati muslimane. Ja te savjetujem radi Allahovog teala rizaluka (zadovoljstva). Svakako da je potrebno reći istinu onom ko kaže da neko drugi, osim Allaha teala, stvara djela! Međutim, ne možemo nazivati kafirima one koji su prionuli za sebebe (uzroke, razloge, posrednike, povode, sredstva, načine) i koji vjeruju da je Allahu teala stvorio i sebebe i njihovu moć. I ti si takođe musliman. Ispravnije je zvati jednog muslimana krivovjernik nego sve muslimane krivovjernicima. Onaj ko napusti zajednicu će najvjerovatnije zalutati. Sto četrnaesti ajet sure Nisa kaže. ‘Ako se neko suprotstavi Pejgamberu, nakon što je naučio pravi put, pa skrene sa staze vjerovanja i ibadeta mu’mina, Mi ćemo ga na ahiretu oživjeti u kufru i irtidadu (apostaziji, murtedluku) i bacićemo ga u Džehennemsku vatru.’" Iako vehhabije imaju mnogo pogrešnih vjerovanja ona se sva baziraju na tri principa.
1) Vehhabije kažu da su amel i ibadet dio imana. Oni kažu, "Ako neko ne izvršava farz, iako vjeruje da je farz, postaje kafir. Na primjer, ako neko ne klanja zbog toga što je lijen iako vjeruje da je namaz farz ili ako ne daje zekat zato što je škrt iako vjeruje da je farz dati zekat takva osoba postaje kafir, mora biti ubijena, njena imovina mora biti oduzeta i podijeljena među vehhabijama."
U knjizi Milel ve nihal, Ebul Feth Muhammed bin Abdulkerim Šihristani-rahmetullahi teala alejh [rođen u Horasanu 479/1086 a na ahiret preselio u Bagdadu 632/1234], fikh i kelam alim piše, "Alimi Ehl-i sunneta su jednoglasno rekli da ibadet nije dio imana. Ne postaje kafir onaj ko vjeruje da je nešto farz ali ga iz ljenosti ne izvršava. Međutim, ova jednoglasnost ne postoji u pogledu onih koji ne obavljaju namaz (salat). U Hanbelijskom mezhebu onaj ko radi ljenosti ne klanja postaje kafir." [Turska verzija knjige, šezdeset treća stranica, Kairsko izdanje 1070 po Hidžri.] [Senaullah pani-puti-rahmetullahi alejh- kaže u na početku svoje knjige Ma-la-budde, "Ako musliman učini veliki grijeh on ne postaje kafir. Ako ode u Džehennem on će iz njega, prije ili kasnije, izaći i otići u Džennet. On će vječno ostati u Džennetu." Ova knjiga je na Perzijskom jeziku. Štampana je 1376. [1956.] u Delhiju. Izdavačka kuća Hakikat kitabevi iz Istanbula je 1410. [1990.] reprodukovala ovu knjigu. U Hanbelijskom mezhebu je rečeno da samo onaj ko ne klanja postaje kafir. Nije rečeno da postaje kafir onaj ko ne radi druge vrste ibadeta. Prema tome bilo bi neispravno smatrati vehhabije u ovom pogledu Hanbelijama. Kao što je gore objašnjeno, oni koji nisu Ehl-i sunnet nisu ni Hanbelije. Oni koji ne pripadaju ni jednom od četiri mezheba ne pripadaju Ehl-i sunnetu.
2) Vehhabije kažu, "Onaj, ko traži šefa’at od duša (ruhova) Pejgambera-alejhimusselam-i Evlija ili ko zijareti (posjeti) njihovo turbe i učini Allahu teala dovu uzimajući ih kao vesile (posrednike), postaje kafir. Oni takođe vjeruju da mejjit (mrtvac) ništa ne osjeća."
Kada bi se postalo kafir, zato što na kabru razgovaramo sa mrtvacem, naš Pejgamber-sallallahu alejhi ve sellem-i veliki alimi-Evlije ne bi ovako činili dovu. Naš Pejgamber je zijaretio (posjećivao) kabristan Baki u Medini i Uhudske šehide. U stvari, napisano je i na 485. stranici vehhabijske knjige Feth-ul-medžid da je on nazivao selam onim koji se nalaze u kabru i da je sa njima razgovarao.
Naš Pejgamber je ovako donosio dovu, "Allahumme inni es-eluke bi-hakkissailine alejke" to jeste, "Ja Rabbi! Ja tražim od Tebe radi onih kojima si Ti dao kada su od Tebe tražili!" i preporučio da ovako donosimo dovu. Kada je svojim mubarek rukama ukopao Fatimu-radijallahu anhuma-hazret-i Alijevu majku, on je na mezaru ovako proučio, "Igfir li-ummi Fatimate binti Esad ve vessi’ alejha medhaleha bi-hakki nebijjike vel enbijaillezine min kabli inneke erhamurrahimin." "Ja Rabbi! Oprosti (magfiret učini) mojoj majci Fatima binti Esed to jeste, oprosti joj njene grijehe! Proširi joj mjesto gdje se nalazi! Ukabuli ovu moju dovu radi hakka [ljubavi] Tvoga Pejgambera i svih Pejgambera koji su prije mene došli! Ti si više merhametli od onih koji su najviše merhametli!" Hadis-i šerif, koji nam prenosi jedan od najvećih Ensarija, Osman bin Hunejf-radijallahu anh, nam kaže kako je Pejgamber naredio slijepcu koji je od njega tražio dovu za svoje izliječenje. On mu je rekao da uzme abdest i da klanja dva rek’ata namaza i da prouči ovu dovu, "Allahumme inni es’eluke ve etevedždžehu ilejke bi-Nebijjike Muhammedin nebijjirrahme, ja Muhammed inni etevedždžehu bike ila Rabbi fi hadžeti hazihi li-takdije-li Allahumme šeffi’hu fijje." U ovoj dovi je naređeno slijepcu da uzme Muhammeda-alejhisselam-kao vesile (posrednika) kako bi mu dova bila kabul. Ashab-i kiram su često učili ovu dovu. Ova dova je citirana u drugom tomu knjige Eši’at-ul leme’at i u knjizi Hisn-ul hasin sa senedima (dokazima) i njihovom objašnjenju kao, "Ja Ti se okrećem uzimajući Pejgambera kao vesile (posrednika)."
Ove dove nam jasno i glasno pokazuju da je dozvoljeno činiti dovu radi hatra (ljubav, volja želja) i hurmeta (poštovanja) onih koje Allahu teala voli.
Prijem 
