Kewseri

Islamski forum
 
PrijemPrijem  KalendarKalendar  Često Postavljana PitanjaČesto Postavljana Pitanja  TražiTraži  Lista članovaLista članova  Korisničke grupeKorisničke grupe  Registruj seRegistruj se  PristupiPristupi  

Delite | 
 

 Vehabijska fitna 4.deo

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
NeXeN



Broj poruka : 32
Datum upisa : 20.02.2009

PočaljiNaslov: Vehabijska fitna 4.deo   Pon Apr 06, 2009 12:16 pm

ZAVJERA PROTIV ISLAMSKE DRŽAVE


I pored neslaganja nevjernika oko međusobne podjele muslimanskih teritorija u jednom su bili složni. Svi su bili složni da unište islam. Na tom planu osmislili su više puteva. U Evropskim zemljama posijali su klicu naconalnih i nacionalističkih pokreta koji će težiti za suverenošću i samostalnošću.
Klice takvih ideja su prenešene i na teritorije islamske države. Svoje
narode su huškali na islamsku državu. Koji bi se hvatali za tu ideju,
bili bi pomognuti oružjem i imetkom. Taj recept je prvo ispitan u Srbiji
i Grčkoj. Tako su nastojali udariti islamsku državu s leđa. Tako je mjesecu julu 1797 g. Francuska izvršila invaziju na Egipat i osvojila ga. Glavni cilj ovog pohoda je bio uništenje hilafeta kao islamskog oblika vladavine.
Nakon zauzimanja Egipta svoje vojne aktivnosti je proširila na Palestinu.
Nakon toga su udarili i na Siriju ali su tu poraženi. Pokušaj rušenja
hilafeta je propao.
Međutim neprijatelji Islama nisu mirovali ni poslije toga. Smišljali
su razne načine kako razbiti moćnu islamsku državu koja već vjekovima u svojim rukama drži vlast nad najvećim djelom zemaljske kugle. Neprijatelji Islama će nastojati po svaku cijenu da preuzmu kontrolu u svoje ruke nad ogromnim prostorima koje su pokrivali muslimani i domoći se njihovih bogatstava.
Institucija hilafeta, koja ima svoje utemeljenje iz Medine - od Poslanika Muhammeda ‘alejhi-sselam- i trajala je do 1924 g.(Sultan Abdul-Hamid) je bila glavna prepreka na putu podjarmljivanja Muslimana, okupacije njihove teritorije i pljačke njihovih imetaka.

Uspješniji potez koji je Zapad povukao bio je osnivanje jednog vjerskog pokreta koji bi u svojoj vanjskoj formi izgledao islamski , a u biti zadatak tog pokreta bi bio da se Zapadne sile, preko njega, domognu vlasti nad muslimanima i da poruše hilafet.
Engleska je posredstvom svoga čovjeka - muslimanskog izdajnika - Abdul-Aziza ibn Muhammeda ibn Sau‘uda pokušala uzdrmati i oslabiti islamsku državu iznutra. U unutrašnjosti prostora Arabije došlo je do formiranja vehabijskog pokreta. Englezi su ga pomogli oružjem i novcem, kako bi mogli dići glas i oružje protiv halife. To se je i desilo. Poveden je boj između Vehabija i islamske Osmanske vojske. Cilj je bio da vehabije preuzmu vlast nad većim dijelovima teritorije u Arabiji koju su držali Osmanlije, da na tim teritorijima zavedu svoj mezheb i da uklone tragove dotadašnjeg hanefijskog mezheba, koji je bio zvanični priznati mezheb islamske osmanske države.
Sve to treba izvesti silom i mačem. Vehabije su 1788 g. napali Kuvajt i osvojili ga. Napredovali su sjeverno i stigli do Bagdada kojeg su opsjedali. Cilj je bio da se stigne do Kerbele i kabura Husejna r.a., unuka Muhammeda ‘alejhi-sselam, da bi ga porušili i proglasili zabranu zijareta (posjete) njegovom kaburu.

1803 g. su izvršili napad na Mekku i zauzeli je. Godinu dana kasnije, 1804, napali su Medinu i također je osvojili. Porušili su velika kubeta koja su natkrivala kabur Allahova Poslanika Muhameda ‘alejhi-sselam Nakon što su potpuno zauzeli Hidžaz - uputili su se ka Šamu. Došli su u blizini Homsa.

1810 g. su napali Damask kao što su napali i Nedžef. Što se tiče Damaska branio se je veoma uspješno. Istovremeno sa opsadom grada Damaska poslali su svoje pristalice i zauzeli sjeverne dijelove Sirije i izvršili proboj čak do Halepa. Općepoznato je bilo da iza ovoga vehabijskog pokreta stoji Engleska jer su Ali Sauud bili njihove sluge - a iskoristili su vehabijski mezheb u političke svrhe da bi udarili iznutra islamsku državu. Počeli su sa izazivanjem raskola među mezhebima koji su veoma brzo prerasli u prave oružane sukobe unutar Osmanske islamske države. Ali stalno se je vodilo računa da sljedbenici ovog Vehabijskog mezheba ne spoznaju bit ovog pokreta a posebno njegovu vezu sa Englezima.

Muhammed ibn Abdul-Vehhab je bio u početku hanbelijskog mezheba. Po nekim pitanjima je i sam donosio idžtihad. U mnogim pitanjima se je razlikovao od učenjaka drugih mezheba. Počeo je vatreno da se zalaže kod ljudi da slijede njegova mišljenja smatrajući ih najispravnijim. Takvim stavom i ponašanjem izazvao je gnjev, osudu i žestoke prosvjede islamskih učenjaka, vladara i muslimanskih masa. Bilo je očigledno da izliječe sa stavovima koji su suprotni onim što su učenjaci razumjeli iz Kur´ana i Sunneta.
Npr. on kaže:"Posjeta kaburu Allahova Poslanika Muhammeda ‘alejhi-sselam, je haram, i ako to neko učini, onda je učinio prijestup (ma´sije). Čak onaj ko ide da posjeti Poslanikov kabur, nije mu dozvoljeno da skraćuje namaz na tom putu, jer je to put u grijeh. Muhammed ibn Abdul-Vehhab taj svoj stav temelji na hadisi - šerifu:" Nije dozvoljeno da se neko posebno opterećuje teretom i troškom puta izuzev u tri džamije: ova moja
džamija, Mesdžidul-haram (u Mekki ) i Mesdžidul-Aksa ( Palestina ). On je razumio iz ovoga hadisa da nije dozvoljeno nigdje putovati osim u spomenute tri džamije, pa između ostalog nije dozvoljeno putovati s ciljem posjete Resulullahovom kaburu !!!"
Niko prije njega iz plejade islamskih učenjaka nije rekao sličnu stvar.
U stvari poruka ovoga hadisa je:" Da nije dozvoljeno da se neko posebno izlaže trošku, trudu i naporu da bi išao daleko u neku džamiju isključivo radi ibadeta, vjerujući da je ibadet bolji ako se obavi u nekoj džamiji u odnosu na drugu džamiju. Sve džamije su iste, osim tri spomenute u gore citiranom hadisu. (Vrijednost namaza u mesdžidul-haramu je kao sto hiljada namaza na drugom mjestu, u Poslanikovoj džamiji hiljadu namaza, a u Mesdžidul-aksa
kao pet stotina namaza)Hadis – Prenosi ga Muslim.
U navedenom hadisu nejma nikakve osnove za zabranu posjećivanja kabura, pogotovu kabura Poslanika Muhammeda ‘alejhi-sselam Allahov Poslanik Muhammed ‘alejhi-sselam je u jednom hadisu rekao:"Bio sam vam zabranio posjećivati kabure, ali, od sada posjećujte ih, jer vas oni podsjećaju na smrt."(Hadis)

Zbog navedenih i sličnih mišljenja u kojima se je Muhammed ibn Abdul-Vehhab suprotstavljao većini učenjaka, biva odstranjen iz sredine, radi štete, fitne i raskola koji je nastajao među muslimanima.

Protjeran zbog smutnje koju je izazvao među muslimanima, premješta se u pleme Anza, čiji emir je bio Muhammed ibn Saűd. Obzirom da je emir Anze bio u neprijateljstvu sa emirom Deri‘jete, iz koje je Ibn Abdul-Vehhab protjeran, to je išlo na ruku da je dočekan lijepim dočekom i našao sigurno utočište. Ubrzo je našao pristalice i simpatizere svome novom učenju- mezhebu.

1747 g. emir Muhammed je javno obznanio da se stavlja svojim utjecajem i moći na stranu Vehabijskog pokreta i proglašava mišljenja Abdul-Vehhaba najispravnijim. Time je Vehabijski pokret postao zapaženiji jer je imao direktan utjecaj na vlast. Ono što je ibn Abdul-Vehhab poučavao i propagirao, emir Muhammed ibn Saűd je to vlašću primjenjivao.
Tako je u toku desetogodišnjeg rada uspostavljanja Vehabijskog mezheba, koji se uspostavljao silom na tlu Arabije, uspjelo se uspostaviti ovaj mezheb na oko 30 milja kvadratne površine.

Nakon smrti emira Muhammeda ibn Saűda 1765 g. naslijedio ga je sin Abdul-Aziz.
U njegovom periodu nije došlo ni do kakvih bitnih promjena i može se reći da je Vehabijski pokret imao jednu mirnu fazu bez ikakvih vidnijih pomaka.
Izvan teritorija koje su bile pod vlašću Abdul-Aziza, niko nije obraćao
pažnju na novi mezheb koji se javljao, niti je iko slutio opasnost koja
vreba iza njega i zlo muslimanima koje im se spremalo.

Međutim, nakon 41- godine, od osnivanja Vehabijskog pokreta (Od 1747- 1788 ) naglo se je primijetilo ponovno njegovo aktiviranje. Ovaj puta njihov glas se je čuo daleko van granica teritorija, kojima su gospodarili.
Za ovaj novi mezheb čulo se u svim krajevima tadašnje islamske države.
Sam halifa je osjetio nemir od ovih novih gibanja koja nisu slutila ničemu dobrom.

1787 g. emir Abdul-Aziz je proglasio samostalnu državnu upravu i zaveo nasljedni sistem vladavine( hukm virasi), osiguravši mjesto svome sinu Saűdu da bude halifa poslije njega. Okupila se je velika svjetina Vehabija pod vodstvom šejh Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, i pred tom svjetinom je Abdul-Aziz obejanio da pravo na vlast zadržava u okviru svoje porodice - njegova djeca isključivo su nasljednici vlasti poslije njegove smrti.
Svjetina je poslušno podržala ovu odluku. To se sve dešavalo uz već postojeći islamski oblik vladavine (hilafet ) - što je sa islamske tačke gledišta neispravno - jer je Muhammed ‘alejhi-sselam rekao:"Ako se dâ prisega ( bej´at ) dvojici halifa, ubijte zadnjeg od njih dvojice."(Hadisi šerif )

Stvar je potpuno jasna. Uveliko se odmotava klupko dugoročnog plana koji su Englezi postavili na putu rušenja hilafeta. Približilo se je vrijeme nabacivanja kolonizatorskog jarma muslimanima za vrat. Englezi su vukli konce a Vehabije su bili igrači.
Usporedo sa proglašavanjem deklaracije o novom vladaru i uspostavljanju paralelnog vladajućeg sistema uz već postojeći hilafet ( kojeg su nosioci bili Osmanlije) donosi se i druga deklaracija. Vehabijski mezheb se proglašava zvaničnim mezhebom a potiskuje se dotadašnji hanefijski mezheb, koji je bio službeni priznati mezheb u Emejevičkom, Abbasijskom i Osmanskom periodu. Bio je ispravan i valjan za te mnoge generacije od trećeg stoljeća po hidžri, pa do dvanaestog , a eto dođoše Vehabije i njima ne valja hanefijski
mezheb.

1788 g. Vehabije su pokrenuli veliku vojnu huntu na Kuvajt. Napali su ga i osvojili. I prije toga Englezi su pokušavali da pokore Kuvajt ali
im nije polazilo za rukom. A sada preko Vehabija, koje su oni pomogli novcem i oružjem, uspješe.

1792 g. Šejh Muhammed ibn Abdul-Vehhab je umro. Naslijedio ga je njegov sin. Po istom šablonu kao što je bilo i u svjetovnoj vlasti. Vlast se prenosi sa oca na sina. Saudijski emiri su iskoristili vehabijski mezheb, koji je imao obilježja vjerskog pokreta, u političke svrhe. Domogli su se preko njega vlasti i njime udarili na postojeću islamsku vlast, raspirujući u početnoj fazi djelovanja među muslimanima mezhebsku netrpeljivost i kasnije mezhebske ratove...."


DODATAK

Allahov Poslanik a.s. iskazao prezir prema području Nedžda, iz koga se pojavio ibn Abdul-Vehhab i odbio je da prouči dovu bereketa za Nedžd.
U sahih hadisu je zabilježeneo da je Allahov Poslanik a.s. rekao:"Moj Gospodaru blagoslovi nam naš Šam ( Siriju) i Jemen. Ashabi su rekli: I naš Nedžd. Allahov Poslanik je dva puta ponovio Allahumme barik lena fi Šamina ve jemenina. I treći put je dodao za Nedžd: Tamo su zemljotresi i fitne ( iskušenja) i iz njega će se pojaviti šejtanski rog." Iz tog područja se pojavio Musejlema Kezzab koji se proglasio pejgamberom i nanio velike gubitke muslimanima. Njegova fitna je ugašena u doba halife Ebu Bekra hrabrošću Halida ibn Velida. Iz istog mjesta se pojavila i vehabijska da'va.
Rekao je Poslanik a.s.:"Glava kufra je iz pravca istoka." /
Sahih Muslim/
"Glava kufra je prema istoku." / Buharija/
"Iz ovoga pravca će doći fitne, pokazivao je prema istočnoj strani."
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
 
Vehabijska fitna 4.deo
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Kewseri :: Istorija vehabizma-
Skoči na: