Kewseri
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Kewseri

Islamski forum
 
PrijemPrijem  Latest imagesLatest images  TražiTraži  Registruj seRegistruj se  PristupiPristupi  

 

 Osnivanje vehabizma 2.deo

Ići dole 
AutorPoruka
NeXeN




Broj poruka : 32
Datum upisa : 20.02.2009

Osnivanje vehabizma 2.deo Empty
PočaljiNaslov: Osnivanje vehabizma 2.deo   Osnivanje vehabizma 2.deo EmptyPon Apr 06, 2009 12:18 pm

Dalje na str. 36 , drugog toma Tantavi kada govori o vehabijskim ratovima:"Da li su šejh Muhammed ibn abdul-Vehhab i Saudijci imali pravo da ratuju protiv ljudi i da dozvole konfiskaciju njihovih imanja, ubijanje muškaraca, rušenje naselja a izgovarali su kelime i šehadet i govorili su :"Mi smo muslimani!? Da ih nisu napadali da li je bilo dozvoljeno da ih ostave na neznanju (dzehlu) i zabludi a bili su u mogucnosti da uklone te loše sklonosti koje su bile prisutne.? Na ovo pitanje sam se godinama dvoumio kakav odgovor dati. I do sada ne mogu da presjecem po tom pitanju! Kada se sjetim da je Ebu Bekr i ashabi pokrenuli rat protiv murtedda, iako vecina od tih nisu javno negirali vrijednosti islama, nego su samo zabranjivali zekjat. Onda vidim da je šejh ibn abdul-Vehhab imao razloga da vodi rat protiv beduina koji su radili duplo vece negativnosti od onih (iz Ebu bekrova doba) koje smo nazvali murteddima. A opet kada se sjetim da je ibn abdul-Vehhab skoro sve muslimane proglasio kjafirima izuzimajuci iz toga samo svoje pristalice, mada ti muslimani nisu svi bili kuburije niti su svi cinili širk ili kufr. Mozda su samo neki slojevi obicnih ljudi vanjštinom pokazivali neke radnje koje se ne uklapaju u islamski ahlak. A kada se doda tome da je medu tim muslimanima bilo ucenjaka, reformatora i dobrih ljudi, onda ne vidim opravdanje za postupke koje je cinio abdul-Vehhab. Vehabije se takoder u bitkama koje su vodili protiv neistomišljenika nisu pridrzavali islamskih pravila koja su postavljena u borbi muslimana sa nevjernicima. Onih pravila koja su postavljena ranog perioda islama u kome su se desila mnoga osvajanja. Islam, izmedu ostalog, nareduje da se neprijatelju objavi rat. Bitke koje su vodili vehabije vecinom su izvršene iznenadnim napadima, bez najave. Ja cu navesti samo jedan primjer od desetine primjera koje je zabiljezio ibn Bišr u svome djelu "El-Medzdu bi tarihi Nedzd":" Emir pokrajine Hurme je došao kod šejha ibn abdul-Vehhaba, nakon što je ta pokrajina primila njegovo ucenje i pocela ga slijediti, da ga obavjesti da je stanovništvo te pokrajine napustilo njegovo ucenje i otkazuju pokornost i slijedenje šejha ibn abdul-Vehhaba. Ibn abdul-Vehhab je protiv njih poslao vojsku koju je predvodio Abdullah ibn Muhammed ibn Saud. Za dolazak u to mjesto probrao je neouobicajeni put prilaska. Putovali su danju i nocu kako bi što prije stigli do te pokrajine. Na obronke naselja stigli su nocu. Opkolili su naselje i zauzeli sve vaznije kote. Abdullah je naredio da kada nastupi sabahsko vrijeme svi odjednom ispale po jedan metak. Kada su sve puške opalile u jedan glas, to je bilo stravicno iznenadenje za stanovništvo. Zabiljezeno je da su neke trudnice plod pobacile od straha. Kada je Ebu Bekr napadao murtedde , naredio je vojsci da ne sijeku palme i drvece, da ne diraju zene, djecu i starce i najavljivao je napad. Borbe koje su vodili vehabije protiv muslimana, koje su poglasili otpadnicima od islama, u njima je bilo svega ovoga što je u osnovi islamom zabranjeno. O tim bitkama opširnije pogledati u spomenuto djelo od ibn Bišra na str. 30, 52, 53, 56 i 61. Zaplijenjivali su masovno imetke od neistomišljenika. Izvršena su mnoga ubistva pod optuzbom riddeta (otpadništva). Evo kako se odigrao slucaj sa Osmanom ibn Muamerom koji je bio medu prvim koji su dali podršku pokretu i prvi je dao prisegu (bej´at) u Der'ijeti. Medutim završetak mu je bio tragican. Ubijen je od ljudi iz istog pokreta. Takoder voda plemena Darma, Ibrahim ibn Muhammed je ubijen na sijelu zbog toga što je prekršio zavjet dat Muhammedu ibn abdul-Vehhabu i Muhhammedu ibn Saudu. Bilo je cak slucajeva da se uništavalo kompletno stanovništvo jednog naselja. Tako se je desilo stanovništvu pokrajine Hurme. Muhammed ibn Saud je napisao svome ocu Abdul-Azizu 1193 hidzretske godine, da su stanovnici sela Hurme svi otkazali poslušnost i ugovor dat vehabijama, te da kao takvi ne zasluzuju povjerenje. Otac mu je dao naredbu da uništi kompletno selo. Tako je i uradeno. Selo je uništeno. Prezivjelo stanovništvo se raselilo i razbjezalo po zemlji. Zatim nastavlja šejh Tantavi, pa kaze:"Medutim, kada gledamo drugu stranu vidimo da su ove borbe, koje su vodili vehabije protiv neistomišljenika, urodile i nekim plodom. Oni su podrucje Nedzda iz stanja širka, dzehla i griješenja, po njihovom shvatanju, prebacili u stanje tevhida, nauke i ibadeta. Tako da sam još uvijek neodlucan o stavu prema njima, ne znam cime da odgovorim." * Napomena:"šejh Ali Tantavî je iz Sirije a dugo vremena je zivio u Saudijskoj arabiji. op. a./ Tacno je da su plemena Hidzaza i Jemena uglavnom nosili bajrak islama i oni su islam prenijeli u najudaljenije krajeve svijeta. Što se tice pokrajine Nedzda ona je bila zapuštena i zanemarena od strane emejevickih, abasijskih i osmanlijskih vlasti. O ovoj pokrajini niko nije vodio posebno racuna. Niko nije posebno kontrolisao šta se tamo dešava. Kada se to zna onda se ne treba iznenadivati da su se tu najprije povratili obicaji dzahilijjeta. Pokrajina Nezdd je bila podjeljena izmedu nekoliko mocnih plemena. Vlast u Ujejni je imala Ali Muammer. U Derijjeti vlast su imali Ali Saûud. Vlast u Rijadu imao je ibn Badis. U Ahsai vlast su imali Ali Halid. Medu ovim plemenima su uglavnom bili dugogodišnji sukobi i medusobne pljacke. Stanovništvo je bilo skrenulo s pravog puta i ucenja islama. Muhammed ibn abdul-Vehhab je u jednoj ovakvoj sredini našao pogodno tlo za djelovanje i reformatorski rad. Moze se reci da je upravo bila potreba za pojavom jednog covjeka kao što je ibn abdul-Vehhab. Ali da li to znaci da se ista dijagnoza i isti lijek mogla upotrijebiti za svako drugo mjesto i za svako vrijeme i svaku priliku? Da li to znaci da, ako je jedna metoda u jednom specificnom vremenu i zbog poznatih razloga, bila uspješna za rješenja jednog problema, treba istu ovjekovjeciti i proglasiti je univerzalnom i valjanom za svaki problem? Te da shodno tome, njen utemeljivac treba da se slavi za sva vremena i da se smatra rješivim za svaki problem u islamskom svijetu? Istinski odgovor na ovo je:"Ne." Svako vrijeme i svako mjesto ima svoje probleme i svoje specificnosti. Jedna metoda moze biti uspješna u nekom mjestu, ali ista ako se upotrijebi na drugom mozda ce biti kontraproduktivna i td. Ibn abdul-Vehabova da´wa je pocela sa napretkom kada je njegovu cerku ozenio Osman koji je bio princ pokrajine Ujejne. On je nakon te zenidbe stao na stranu ibn Abdul-Vehhaba i onda se je ovaj pokret poceo omasovljavati. Poceli su rušiti kubbeta iznad kabura, turbeta i same kabure. Posjekli su i mnoga drveca za koja su smatrali da ih narod na neki nacin poštuje. Pri tim cinovima ucili bi ajet "Reci, došla je istina a propada laz."/ Oponašajuci tako Poslanika 'alejhi-sselam koji je ucio ovaj ajet obarajuci kipove koji su u dzahilijjteu postavljeni oko Kjabe. Za kratko vrijeme cijelo podrucje Nedzda je bilo ocišceno od kubeta, turbeta i svetog drveca. Time je i završena prva faza ibn abdul-Vehabove misije. Druga faza je bila pocetak izgradnje drzave ili preciznije receno," susret akide i sile." To se je postiglo nakon sporazuma u Deri'jjeti 1740 g, nakon susreta izmedu Muhammeda ibn Sauda i šejha ibn abdul- Vehhaba. Izmedu njih dvojice je tekao ovakav razgovor: Šejh ibn abdul-Vehhab je rekao:"Vidiš šta je bilo u Nedzdu, narod je bio zaboravio vjeru, na svakom koraku prisutan je širk i zabluda. Krše se Allahove zabrane, narodi svakodnevno istrjebljuju jedni druge. Od tebe trazim da napravimo dogovor o zajednickom reformatorskom radu. Da izbavimo ovaj narod iz širka i zablude. Muhammed ibn Saud mu je rekao:"Ja cu ti dati podršku ali postavljam dva uvjeta: Prvi:"Ako uspijemo izeti vlast na ovim podrucjima da ona ostane u našim rukama i da nas ne zamjeniš sa drugom dinastijom." Drugo:"Da stanovništvo Deri'jjeta daje nama porez od njihovih prihoda i da se ti ne protiviš našem ukupljanju tog poreza." Šejh ibn abdul-Vehhab je rekao:"Što se tice prvog uvjeta, evo odmah pruzam ruku u znak saglasnosti, a što se tice drugog uvjeta, nadam se da cemo osvojiti mnoga podrucja i da ce ti biti dovoljno od plijena kojeg zaplijenimo tako da ti nece trebati porez od Deri'jjeta. Ovaj sporazum je temelj na kome se kasnije podigla Saudijska drzava. Muhammed ibn Saud i njegov sin Abdul-Aziz su u svemu slušali rijec i mišljenje Muhammeda ibn abdul-Vehhaba sve dok se nije osvojio Rijad 1188 hidzretske godine. Od tada je ibn abdul-Vehhab sva ovlaštenja prenio na Abdul-Aziza ibn Muhammeda ibn Sauda glede uprave nad muslimanima. Što se tice ibn abdul-Vehhaba on se je poslije ovoga povukao iz javnog zivota i posvetio se ibadetu i nauci. Ovdje je vazno napomenuti da se to sve odvijalo u vrijeme kada su muslimani imali legalnog halifu a haliha imao u svim pokrajinama islamskog svijeta valije. Turski valija je osjetio nemir od posljednjih zbivanja u Nedzdu i odlucio je da se suprostavi vehabijskoj najezdi. Okupio je mnoga plemena i potpomogao ih je imetkom i oruzjem zeleci time da sprijeci dalje širenje vehabijskog pokreta. Vehabije su iskoristile momenat zauzetosti osmanske islamske drzave sa napadima iz vana. Tada je upravo pokrenuta franscuska vojska na Egipat. Dok su se muslimani branili od Napoloenove vojske (od kršcana) Vehabije su uspjeli da za kratko vrijeme zauzmu mnoga podrucja i gradove i naprave velike pokolje, pljacke i nered, uglavnom nad muslimanskim zivljem. -1215 hidzretske godine zauzimaju Usejru. - 1218 h. g. zauzimaju Mekku. - 1220 h.g. zauzimaju Medinu. Nastavili su svoje širenje do granica sa Irakom i do Šama. Napoleon je poslao svoje izaslanike da uspostave saradnju i vezu sa ibn Saudom i ponudio mu savez protiv osmanske drzave. Engleska je takoder, nakon što je njena vojska stigla 1798 g. po rodenju Isa 'alejhi-sselam u Moskut, uspostavila lijepe odnose solidarnosti i podrške sa princom Saudom, naglašavajuci da je njihova zelja da imaju iskrene i srdacne prijateljske odnose sa vlastima Deri'jjete i drugim vlastima u arapskim zemljama. Britanci su naglasili Vehhabijama da se oni nece miješati u njihove borbe koje vode protiv onih koji se ne saglašavaju sa njima po osnovama vjere i trazili su samo da Vehabije ne napadaju njihove usidrene lade i brodove. Ibn Saud je izvjestio Britance proglasom 1810 godine da je izdao naredenje svojim ljudima da ne diraju britanske lade i brodove. Iz ovih detalja vidljiva je razlika u terminima. Ne spominje se više tekfir (proglašavanje kjafirima) onih koji nece sa njima, Kitab i Sunnet, u ime "La ilahe illellahu" i sl. Britanija se nece miješati u njihove vjerske sukobe, kada se proljeva muslimanska krv. Ona ce jedino napadati one koji napadnu njene lade i brodove s kojima su došli da porobljavaju i pljackaju islamski svijet. Saud im daje obecanje da njegovi ljudi nece dirati britanske lade. "Britanska vlast je bila u stalnom miru, sporazumu i saradnji sa Vehabijama." Medutim, ubrzo ce se pokazati licemjerstvo i pravo lice Britanaca. Sljedece godine pristize egipatski valija Muhammed Ali Paša sa vojskom da bi se obracunao sa vehabijskim pokretom. Kada je Saud vidio šta se sprema, uputio je Britancima apel za pomoc. Medutim obzirom da su i Francuzi bili umješani u igru u ovom pohodu, Britanci su se oglušili da izadu u susret sa pomoci Vehabijama. Muhammed Ali Paša je 1811 g. sa velikom muslimanskom vojskom iz Egipta došao u podrucje Hidzaza i tu se zestoko obracunao sa vehabijskim pokretom. Poginulo je dosta muslimana na obe strane i time je završen kratkotrajni zivot prve Saudijske drzave. Dok su se vodile borbe izmedu vojske Muhammeda Ali Paše, koji je bio turski valija u Egiptu i vehabija u Hidzazu, Britanci su iskoristili taj sukob i zauzeli su Bahrejn. Time je otpoceo procec kolonizacije od strane Britanije. Takoder je vazno napomenuti da se vehabijski pokret nije iskljucivo zadovoljio popravljanjem vjerskog stanja u okviru osmanske islamske drzave koja je bila legalna i legitimna islamska drzava na cijelom podrucju darul-islama (Svijeta islama). Ono što je izašlo ispod kontrole islamske vlasti je bilo sinhronizovano i koordinirano sa kolonizatorom Zapadnih sila Britanijom ili Francuskom. Tako da u stvari osvajanje Taifa, Mekke, i Medine od strane vehabija - Saudijaca je u stvari bila secesija i odvajanje od islamske drzave. Godine 1804 Saud je dao naredbu kojom se zabranjuje ucenje dove Osmanskom Sultanu na dzumama petkom u Mekki. Ova pojava je bila veoma opasna stvar. Princ Saud je nakon što je ušao u Mekku poslao pismo sultanu Selimu trecem sa ovom sadrzinom: " Od Sauda Selimu. U Mekku sam ušao 4 muharerma 1218 h. g. dao sam garanciju stanovništvu na zivot i imetke, nakon što sam porušio što sam našao u Mekki od paganskih mušrickih znakova. Ukinuo sam sve dazbine i poreze koje si ti propisao osim onoga što je po šeriatu ispravno ako to utvrdi sudija imenovan i ovlašten za tu djelatnost. Duznost ti je da narediš namjesniku Damaska i Kaira da ne dolaze u ovaj sveti grad sa bubnjevima i sviralama, jer to nejma ništa sa vjerom. Neka je na tebe Allahova milost i blagoslov." Ovo se je sve dešavalo uz vec postojeci islamski oblik vladavine (hilafet) , što je sa islamske tacke gledišta neispravno. Muhammed 'alejhi-sselam je rekao:"Ako se da prisega (bej´at) dvojici halifa, ubijte zadnjeg od njih dvojice." (Hadis) Allah dzelle še'nuhu kaze:"Onoga koji se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pode putem koji nije put vjernika, pusticemo da cini šta hoce, i bacicemo ga u dzehennem, a uzasno je on boravište! /Kur´an; En-Nisa 115 /
Nazad na vrh Ići dole
 
Osnivanje vehabizma 2.deo
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» Osnivanje vehabizma 1. deo

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Kewseri :: Istorija vehabizma-
Skoči na: