Iako oni, u njihovoj knjizi Feth-ul-medžid, hvale Bezzazijje fetvu i iznose njegove fetve kao svoje dokumente oni mu se u ovom pogledu suprotstavljaju. Takođe i Hadimi, u svojoj knjizi Berika, piše kada objašnjava katastrofe prouzrokovane jezikom, " ‘Radi Pejgamberovog ili Velinog hakka ( prava, pravde, istine, zasluge) znači da je njegov nubuvvet hak, vilajet hak.’ Naš Pejgamber je takođe rekao sa ovakvim nijjetom, ‘Radi hakka Tvoga Pejgambera Muhammeda’ a za vrijeme ratova je tražio Allahovu teala pomoć radi hakka fukare (siromaha) među Muhadžirima. Takođe su i mnogi Islamski alimi činili dovu govoreći, ‘Radi hakka onih kojima si dao šta god su od Tebe tražili’ i, ‘Radi hakka Muhammeda Gazalija.’ Oni su ove dove zapisali u svoje knjige." Knjiga Hisn-ul-hasin je puna ovakvih dova. U tefsiru Ruh-ul-bejan piše kod objašnjenja osamnaestog ajeta sure Maide da hadis-i šerif koji nam prenosi Omer-ul Faruk-radijallahu anh-kaže, "Kada je Adem-alejhisselam-pogriješio on je rekao, ‘Ja Rabbi! Učini mi afv (oprosti mi) radi hakka Muhammeda-alejhisselam. Allahu teala je rekao, ‘Ja još nisam stvorio Muhammeda. Kako ga ti znaš? On je rekao, ‘Ja Rabbi! Kada si me stvorio i učinio mi ihsan (dobročinstvo, uslugu) od Tvog ruha (duše) ja sam podigao glavu i vidio da je dužinom oboda Arša napisano La ilahe illallah Muhammedun resulullah. Ti bi pored Tvog imena napisao samo ime onoga koga najviše voliš. Razmišljajući o ovom ja sam shvatio da ga jako voliš.’ Allahu teala mu je na ovo odgovorio, ‘O Ademe! Rekao si istinu. Ja njega volim najviše od svih mojih stvorenja. Ja ti radi njega opraštam. Da nije bilo Muhammeda ja te ne bi stvorio.’" Ovaj hadis-i šerif je citiran u imam-i Bejhekijevoj knjizi Delail i u Alusijevoj knjizi Galijje.
Vehhabija piše na dvije stotine pedeset devetoj stranici, "Hazret-i imam-i Zejnel’abidin Ali-rahimehullahu teala-je vidio nekog kako čini dovu pored Resulullahovog kabra i prekinuo ga je proučivši mu mu hadis, ‘Proučite mi salat (salavat)! Gdje god ste vaš selam će mi biti prenesen.’" On krivo prepričava ovaj događaj i nastavlja, "Prema tome, zabranjeno je učiti dovu i salat kod kabra pošto je to slično pravljenju bajrama (praznika) od kabra. Onima koji klanjaju namaz u Mesdžid-i Nebi je zabranjeno da se približavaju kabru i da nazivaju selam. Ni jedan Ashab to nije radio. Oni su zabranili onima koji su to htjeli da urade. Pejgamberu će samo biti prenesen salat i selam njegovog ummeta." On takođe piše, na dvije stotine trideset četvrtoj stranici, "Su’udijska vlada je, da bi spriječila muslimanima da to ne rade, postavila vojnike kod Hudžre-i se’adet u Mesdžid-i Nebi."
Jusuf Nebhani-rahmetullahi teala alejh-je, u svojoj knjizi Ševahid-ul-hak, na puno mjesta odgovorio na ove laži vehhabija. On piše na osamdesetoj stranici, "Imam-i Zejnel’abidin-radijallahu anh-nije zabranio zijaret mubarek Resulullahovog kabra. On je zabranio neislamsko ponašanje i ophođenje bez poštovanja za vrijeme zijareta. Njegov unuk, imam-i Dža’fer Sadik je posjećivao Hudžre-i se’adet i stajao kod stuba koji se nalazi u pravcu Revde, nazvao selam i rekao, ‘Njegova mubarek glava je na ovoj strani.’ ‘Ne pravite od mog kabra (mjesto za) bajram (praznik)!’ znači ‘Nemojte me zijaretiti samo izvjesnim danima kao što su bajrami (praznici). Stalno me posjećujte.’" Na osamdeset osmoj i sto šestoj stranici knjige Tezkire Ebu Abdullaha Kurtubija piše da se Resulullahu prenosi amel (djela) njegovog ummeta svakog sabaha i akšama. Na osamdeset devetoj i sto šesnaestoj stranici piše, "Halifa Mensur je, za vrijeme svog posljednjeg zijareta Resulullaha, upitao imam-i Malika, ‘Hoću li se okrenuti prema kabru ili prema kibli?’ Imam-i Malik je odgovorio, ‘Kako bi ikada mogao okrenuti svoje lice od Resulullaha? On je-sallallahu alejhi ve sellem-vesile (uzrok) za tvoj afv (oprost) i za afv tvoga oca Adema!’" Na devedeset drugoj stranici piše da je, "Hadis-i šerif ‘Zijaretite kabrove!’ naredba. Ako neko za vrijeme zijareta učini haram, taj haram se mora zabraniti a ne posjeta." Na devedeset osmoj stranici piše, "U knjizi Ezkar koju je napisao imam-i Nevevi piše, ‘Sunnet je često zijaretiti (posjećivati) kabrove Resulullaha i Salih muslimana i na tim mjestima zijareta ostati izvjesno vrijeme.’" Na stotoj stranici piše, "Ibni Humam u svojoj knjizi Feth-ul-kadir citira hadis-i šerif koji nam prenose Dar-i Kutni i Bezzar. Ovaj hadis-i šerif glasi, ‘Ako neko dođe, bez ikakvog drugog posla i [moj kabr] učini zijaret on ima hakk da za njega učinim šefa’at na kijametskom danu." Na stotinu osamnaestoj stranici piše, "Allahu teala je dao Evlijama keramet. Kerameti Evlija se često vide čak i nakon njihove smrti. Oni mogu učiniti tesarruf nakon smrti. Dozvoljeno ih je uzeti kao vesile (posrednike) za Allahovo teala stvaranje. Ali, mi moramo tražiti njihovu pomoć (istigase) u skladu sa islamijjetom (Islamom). Ne smijemo reći onako kao što neuki (džahili) govore, "Daću ti toliko i toliko ako mi ispuniš moju želju" ili, "ako izliječiš mog bolesnog rođaka." Međutim, ni ovo se ne može smatrati činom kufra ili širka pošto ni najveći džahil ne očekuje od Velije da stvori. Osoba koja tako kaže želi da uzme Evliju kao vesile za Allahovo teala stvaranje. Ovakva osoba misli da je Velija Allahov teala dragi rob. Ona (takva osoba) kaže, ‘Moli Allaha da mi ispuni želju! Allahu teala neće odbiti tvoju dovu.’ U stvari, Resulullah-sallallahu alejhi ve sellem-je je rekao, ‘Ima puno ljudi koje smatraju niskim i beznačajnim a koji su Allahovi teala dragi robovi. Kada oni nešto hoće Allahu teala to sigurno stvara.’ Ovaj hadis-i šerif je takođe citiran i na tri stotine osamdeset prvoj stranici vahhabijske knjige Feth-ul-medžid. Muslimani traže od Evlija da budu vesile zato što slijede ovaj hadis-i šerif. Imam-i Ahmed, imam-i Šafi’ija, imam-i Malik i imam-i a’zam Ebu Hanife su rekli da je džaiz (dozvoljeno) činiti teberruk (dobiti bereket, berićet, blagostanje) posredstvom kabrova salih muslimana. Oni koji kažu da su Ehl-i sunnet ili da pripadaju jednom od četiri mezheba Ehl-i sunneta moraju da kažu onako kako su ovi imami rekli. Ako ne kažu ovako oni nisu Ehl-i sunnet nego lažovi." U knjizi Fetva-ji Hindijje je napisano u dijelu koji se odnosi na obavljanje hadždža za nekog drugog, “Džaiz (dozvoljeno) je pokloniti sevabe (nagradu) svog ibadeta nekom drugom. Prema tome, dozvoljeno nam je pokloniti, sevabe namaza; posta; sadake; hadždža; učenja Kur’an-i kerima; činjenja zikra; zijareta kabra Pejgambera, Šehida, Evlija i Salih muslimana; sevab poklanjanja kefena (ćefina) mevtu (mrtvacu); i sevabe svih hajrata i hasenata (dobrih djela)." Iz ovog citata takođe možemo razumjeti da ćemo dobiti sevab za zijaret kabra Evlija.
Dokumenti ovoga što je ovdje napisano se nalaze u našim knjigama na Arapskom, Turskom i Engleskom jeziku. Allahu teala je naredio muslimanima da se ujedine. Prema tome, svaki mu’min mora da nauči Ehl-i sunnet vel-džema’at i’tikad (vjerovanje) i da se ujedini na ovom pravom i hak putu na taj način što će imati iman onako kako je zapisan u knjigama ovih velikih alima. Pejgamber-sallallahu alejhi ve sellem-je rekao da je Ehl-i sunnet put jedini pravi put. Mi se dobro moramo paziti da ne izađemo iz jedinstva Ehl-i sunneta i da ne budemo prevareni lažljivim pisanjima i člancima neukih ljudi (džahila) na vjerskom položaju koji trguju sa vjerskim knjigama i člancima krivovjernika koji nastoje da prevare Muslimane. Allahu teala jasno kaže u sto četrnaestom ajetu sure Nisa da će oni koji izađu iz muslimanskog jedinstva otići u Džehennem. Dokumenti nam jasno pokazuju da se je neko, ko ne slijedi (ne čini taklid) ni jedan od četiri mezheba, odvojio od jedinstva Ehl-i sunneta i da takav mezhebsuz postaje krivovjernik ili kafir. Komentar (hašije) na knjigu Durr-ul-muhtar i koju je napisao veliki alim Ahmed Tahtavi i knjiga El besair ala munkirit-tevessul-i bilmekabir su ti dokumenti. Knjiga El besair ala munkirit-tevessul-i bilmekabir je napisana u Pakistanu, sa ciljem da pobije knjigu Feth-ul-medžid. Ona je ofsetom reprodukovana u Istanbulu.
U knjizi Et-tevessul-u bin Nebi ve džehelet-ul-vehabijjun je primjerima i činjenicama dokazano da je Ibni Tejmijje izašao iz mezheba Ehl-i sunnet vel-džema’at. Vehhabiluk je smjesa laži i kleveta engleskog špijuna Hemphera i Ibni Tejmijjinog krivovjerstva.
3) Vehhabije kažu, "Praviti turbe na mezaru, paliti kandile (kandilje) za one koji čine ibadet u turbetu i hizmete turbe, zavjetovati sadaku ruhovima (dušama) umrlih je širk i kufr! Ehalije (stanovnici) Haremejna (Mekke i Medine) su se do sada molili kubbetima i zidovima."
Haram je graditi turbe na kaburu radi hvalisanja i razmetanja. Mekruh je ako se gradi da bi se kabr zaštitio od štete. Dozvoljeno je (džaiz je) graditi turbe na mezaru ako se pravi s nijjetom da lopov ili hajvan ne bi ušao unutra. Međutim, turbe ne smije da bude mjesto zijareta što znači ne trebamo reći da ga treba zijaretiti u izvjesno određeno vrijeme.
Nije mekruh ukopati čovjeka u zgradu koja je prije sagrađena. Ashab-i kiram su ukopali Resulullaha i dvojicu halifa u zgradu. Niko se od njih nije protivio. Hadis-i šerif kaže da njihovo jedinstvo nije bazirano na dalaletu (krivovjerstvu). Veliki alim islama, Ibni Abidin, je napisao na dvije stotine trideset drugoj stranici svoje knjige Durr-ul-muhtar hašije (Redd-ul-muhtar-komentar na Durr-ul-muhtar, peti tom, Bulak, 1272), "Neki alimi su rekli da je mekruh staviti platno, bašlik (kapu) ili saruk (turban) na kabr salih muslimana i Evlija." Knjiga Fetva-ji hudždže kaže da je mekruh prekriti kabr platnom. Ali, nije nam mekruh ako je nijjet (namjera) da svakome pokažemo veličinu onoga ko je u grobu ili ako želimo da ga zaštitimo od uvrede ili da podsjetimo one koji ga zijarete, da budu učtivi i da se lijepo ponašaju. Ameli, poslovi koje Edille-i šer’ijje ne zabranjuju se moraju suditi u skladu sa namjenjenim nijjetom. Tačno je da za vrijeme Ashab-i kiram, nisu građena turbeta, nisu stavljani sanduci na kabrove i kabrovi se nisu prekrivali platnom. Ali, ni jedan od Ashab-i kiram nije bio protiv Resulullahovog ukopa i ukopa Šejhejn, u sobu. Iz ovog razloga kao i želje da izvršimo naređenja, ‘Ne hodajte po kabrima!’ i, ‘Poštujte vaše mrtve!’ i zato što nam nije zabranjeno oni se ne mogu smatrati bid’atima samo zato što ih rade kasnije generacije. U svim knjigama fikha je napisano da treba odmah, nakon veda tavafa (oproštajnog tavafa), napustiti Mesdžid-i haram kao znak poštovanja prema Ka’be-i mu’azzam. Međutim, Ashab-i kiram to nisu morali činiti pošto su oni uvijek poštovali Ka’bu. Pošto kasnije generacije nisu bile u stanju da pokažu potrebno poštovanje alimi su izjavili da je potrebno pokazati poštovanje na taj način što ćemo napustiti mesdžid hodajući unazad. Oni su nam na ovaj način omogučili da budemo učtivi kao što su bili Ashab-i kiram. Isto je tako bilo dozvoljeno da platnom prekrijemo grobove (kabrove) salih muslimana i Evlija ili da na njima napravimo turbe da budemo učtivi kao što su bili Ashab-i kiram. Veliki alim hazret-i Abdulgani Nablusi ovo detaljno objašnjava u svojoj knjizi Kešf-un-nur." Knjiga Kešf-un-nur kao i knjiga Tenvir-ul-halek fi imkan-i ru’je-tin-nebi džiharen vel-melek koju je napisao Dželaluddin-i Sujuti-rahimehullahu teala-su objavljene zajedno 1393. [1973.] u Istanbulu pod naslovom Minhat-ul-vehbije. U Arabiji turbe se zove Mešhed. U Medin-i munevveri je u kabristanu (mezaristanu) Baki’ bilo puno mešheda. Nemezheblije (vehhabije) su ih sve uništili. Nikada ni jedan alim nije rekao da je gradnja ili zijaret turbeta izaziva širk i kufr. Niko nije viđen da ruši turbe.
Prijem 
