Postoji autentična (sahih) predaja da je Muhammed 'alejhi-sselam, kada je umrla Fatima bint Esed, majka Alije ibn Ebi Taliba ,da je on svojom časnom rukom spuštao u kabur i proučio dovu:”Allahumme gfir liummi Fatima bint Esed ve vessi’i alejha medhaleha bihakki nebijjike vel-enbijai ellezine min kabli inneke erhamu-rrahimine.” Moj Gospodaru, oprosti mojoj majci Fatimi bint Esed i učini joj kabur postranim s pravom ( hakkom) tvoga Poslanika i poslanika prije mene. Ti si od milostivih najmilostiviji.”
Postoji također sahih predaja da se Poslaniku Muhammedu 'alejhi-sselam, obratio slijepac sa molbom da mu se vrati vid Poslanikovom dovom. Poslanik Muhammed 'alejhi-sselam, mu je naredio da se očisti, klanja dva rekjata i da prouči:"Allahumme inni es'’eluke ve etevedžehu ilejke binebijjike Muhammedin nebijji rrahmeti. Ja Muhammed inni etevedždžehu bike ila rabbi fi hadžeti litukda. Allahumme šeffi’ahu fijje." Moj Gospodaru, obraćam Ti se i okrećem Tebi sa tvojim Poslanikom Muhammedom, Poslanikom milosti.
O Muhammede ja se obraćam tobom svome Gospodaru u mojoj potrebi da mi se izvrši. Moj Gospdaru učini ga da mi bude zagovornik na Sudnjem danu.”
To je uradio pa mu je Allah vratio vid.
Postoji sahih predaja da je Adem 'alejhi-sselam, činio tevessul sa našim Poslanikom 'alejhi-sselam, kada je pojeo sa plodova zabranjenog drveta, jer je vidio njegovo ime napisano na Aršu i na džennetskim vratima i na stranama meleka pa je pitao Allaha za njega. Allah mu je rekao:”Ovo je djete tvoj potomak, da nije njega ne bi ni tebe stvorio.” Onda je Adem 'alejhi-sselam, rekao:”Allahumme bihurmeti hazel-veledi irham hazel-valide.” “Moj Gospodaru tako ti tvoga hurmeta prema ovom djetetu smiluj se ovom roditelju.” Onda je dozvan o Ademe, da si tražio kod Nas oprost sa Muhammedom za sve stanovnike nebesa i Zemlje, Mi bi ti ga dali.”
Omer ibn Hattab je činio tevessul sa Abbasom r.a. kada je bila velika suša. Postoje i mnogi drugi slučajevi što je poznato i mi nismo u potrebi da dalje spominjemo. Način tevessula koji je objašnjen od strane Poslanika 'alejhi-sselam, u slučaju slijepca kome je vraćen vid, korišten je i kasnije od strane ashaba i nakon Poslanikovog preseljenja na Ahiret. Ko bude istraživao ovo pitanje naći će mnogo slučajeva iz perioda ashaba i tabiina. Npr. govor ashaba Bilala ibn Harisa kod Poslanikovog kabura:”Ja resulellah isteski liummetik” “O Allahov Poslaniče, traži kišu svome ummetu.”
Naći ćeš, također, pozive koje je Poslanik upučivao kada je posjećivao kabure.
Od najoznatijih šejhova koji su pisali odgovor ibn Abdul-Vehhabu je učenjak šejh Muhammed ibn Sulejman el-Kurdi, pisac djela Havaši komentar ibn Hadžera.
Rekao je između ostalog:”O ibn Abdul-Vehhabe, savjetujem te u ime Allaha Uzvišenog da tvoj jezik uvučeš i poštediš muslimane tvog vrijeđanja. Ako čuješ osobu da vjeruje da postoji utjecaj od nekoga osim Allaha i da se taj tome obraća mimo Allaha, nastoj da ga poučiš ispravnom vjerovanju i ponudi mu dokaze da nejma utjecaja bez Allaha pa ako takva osoba odbije onda ga proglasi kjafirom. Ti nejmaš pravo tekfiriti ogromnu većinu islamskog ummeta od koje si se ti odvojio. Bliži kufru je onaj koji se odvojio od ogromne većine islamskog ummeta, od onih koji su u ogromnoj islamskoj većini, jer on slijedi put koji nije put zajednice vejrnika. Allah Uzvišeni
kaže:” Ko se suprostavi Poslaniku nakon što mu je objašnjen pravi put i slijedi put koji nije put zajednice pustit ćemo da čini što hoće a onda ćemo ga baciti u džehennem a ružno li je on boravište.” (Nisa 115) A ne zaboravi da vuk jede ovcu koja odluta od stada.”
Što se tiče posjete Poslanikovom kaburu, to su činili ashabi r.a. i svi
koji su došli poslije. O vrijednosti posjete Poslanikovom kaburu izrečeni su mnogi hadisi koji se nalaze u pisanim djelima o ovoj temi. A što se navodi o dozivanju drugog pored Allaha -dželle še'nuhu- odsutnog i umrlog o tome se spominje u hadisu Poslanika 'alejhi-sselam,:Ako se izgubi životinja nekome od vas u nepoznatom mjestu neka zovne: O Allahovi robovi, čuvajte je, jer Allah ima svoje robove koji će se odazvati.” U drugom hadisu:”Ako neko izgubi nešto od vas ili bude u potrebi za pomoći u mjestu gdje nejma druga neka kaže:”O Allahovi robovi, pomozite mi, jer Allah ima robove koje vi ne vidite.”
Allahov Poslanik 'alejhi-sselam, je običavao kada bi putovao i prikučila se noć rekao bi:”O Zemljo, Moj Gospodar i tvoj Gospodar je Allah.”
Kada bi posjećivao kabure Muhammed 'alejhi-sselam, bi govorio :”Esselamu alejkum ja ehlel-kuburi.””Neka je na vas mir o stanovnici kabura.”
A u tešehhudu u učenju na ettehijjatu svaki musliman svaki dan izgovara poziv “Esselamu alejke ejjuhennebijju.”
Iz navedenog se da zaključiti da dozivanje ili tevessul nejma štete ako osoba koja doziva ili čini dovu tevessula ne vjeruje u moć utjecaja (te’sira) od strane osobe koju doziva ili s kojom tevessul čini. Sve dok vjeruje da jedini utjecaj dolazi od Allaha -dželle še'nuhu- i da drugi nemaju te moći onda nejma štete. Također je stvar sa prislanjanjem nekog čina ili djela nekome drugom mimo Allaha ne šteti sve dok vjeruje da je utjecaj i dejstvo jedino od Allaha -dželle še'nuhu- A rečenica se uzima u prenesenom smislu kao što se kaže:”Koristio mi je taj i taj lijek.” ili “Izliječio me je taj i taj lijek” ili što se kaže:”Pomogao mi je taj i taj.” A svi vjerujemo da stvarna pomoć i korist jedino od Allaha dolazi. Nejma pravo niko onima koji ovako govore pripisati kufr zbog toga. Taj govor se uzima u prenesenom značenju. Smatram o ovome za sada dovoljno. Ko želi da se
više zadrži na ovoj temi neka se vrati na moju poslanicu koju sam posvetio ovoj temi.
Kada je Ibn abdu-l-Vehhab i oni koji su ga pomogli krenuli sa ovom nečasnom misijom, zbog koje su proglasili kjafirima većinu muslimana zauzeli su dosta plemena. Njihova vlast se širila. Zauzeli su Jemen i dva časna Harema (Mekku i Medinu). Njihova vlast je brzo stigla do granica Šama. Oni su u početku svoga djelovanja bili poslali grupu svojih učenjaka sa zadatkom da nastoje pokvariti akidu (učenje o vjerovanju) kod uleme i stanovništva dvaju Harema (Mekke i Medine). Kada su došli kod učenjaka dvaju Harema i spomenuli šta imaju od učenja o akidi, učenjaci dvaju Harema su im odgovorili
i ustanovili da je u stvari njihovo akide skup propisa o izvođenju iz
islama (tekfir). Onda su im podastrijeli sve dokaze o pogrješnosti njihovih stavova na što se ovi nisu mogli braniti. Učenjacima dvaju Harema je bilo jasno da se radi o skupini zabludjelih džahila koji su izgledali smiješno i zbunjeno. Učenjaci dvaju Harema su napisali ferman kod šerijatskog suca u Mekki sa objašnjenjem da ovo na što ta skupina poziva je čisti kufr i razaslali su da se to zna među ljudima. To je bilo u vrijeme vladavine Šerifa Mesuda ibn Seida ibn Sa’da ibn Zejda koji je umro 1265 h.g. On je naredio da se ova skupina odmetnika uhapsi. Međutim neki su uspjeli pobjeći iz zatvora i otišli su u pleme Derijjete i izvjestili svoje vehabije o tome šta se zbilo. To im je samo povećalo inat i oholost. Onda su emiri
Mekke zabranili da njihovi sljedbenici ulaze u Harem na hadž. Tada su vehabije počeli napadati neka plemena koja su bila u pokornosti i dobrim odnosima sa emirima Mekke i otpočeli su prvi sukobi. Početak oružanih sukoba između vehabija i emira Mekke Šerifa Galiba ibn Musaida ibn Seida ibn Sada ibn Zejda, je bio 1205 h.g.. Između tih zaraćenih strana bilo je više okršaja u kojima je stradao veliki broj ljudi.
JACANJE VEHABIJSKOG POKRETA
Vehabije su iz dana u dan jačali i stalno su nova plemena njima pristupala.
A sve je manji broj plemena ostajao pod upravom emira Mekke. Godine 1217 hidžretske vehabije su okupili veliku vojsku i napali su Taif. Osvojili su ga i većinu stanovništva pobili, a žene i imetke porobili. Veoma mali broj se uspio spasiti. Najavili su poslije ovoga pohod na Mekku ali su znali da se u Mekki toga mjeseca nalaze mnoge hadžije iz Šama i Egipta, pa su iz tog razloga odlučili sačekati dok se završe obredi hadža i da se povrate hadžije iz Sirije i Egipta. I zaista nakon završetka obreda hadža spremili su pohod na Mekku.
Emir Mekke Šerif Galib nije bio dovoljno spreman da se odupre vehabijskoj vojsci te se zbog toga izmjestio u Džiddu. Stanovnici Mekke su se bojali za svoje živote pa su poslali izvidnicu pred vehabijsku vojsku da traže od njih sigurnost ako se predaju pod njihovu upravu. Dali su im sigurnost i ušli su u Mekku 8 muharrema 1218 h.g.. Zadržali su se u Mekki 14 dana tražeći od ljudi da se pokaju obnavljajući im islam i zabranjujući im da čine djela za koja su vehabije smatrali da je širk, kao tevesul ili posjetu kaburima. Zatim su nastavili sa vojskom prema Džiddi kako bi se borili protiv Šerifa Galiba. Kada su okružili Džiddu stanovništvo Džidde ih je gađalo iz topova i katapulta tako da je ubijen veliki broj vehabija.
Nisu mogli zauzeti Džiddu pa su nakon 8 dana opsjedanja Džidde odlučili se prekinuti opsadu. Vehabije su se vratili u svoja mjesta a u Mekki su ostavili emira Šerifa Abdul-Muina koji je bio brat Galibov. Ostavili su i nešto vojske koja bi čuvala Mekku. Galibov brat je to prihvatio da bi sačuvao živote stanovništvu Mekke i otklonio od njih zlo koje ih je moglo zadesiti od vehabija.
U mjesecu rebiul-evvelu iste godine Šerif Galib je krenuo iz Mekke sa valijom iz Džide a po naredbi sultana sa vojskom u pravcu Mekke. Kada su stigli tamo istjerali su vehabije iz Mekke i njemu se ponovo vratila uprava nad Mekkom. Zatim su se uputili da oslobađaju druga mjesta i uspjeli su povratiti i Taif i imenovali su emira Osmana El-Mudajfija. Međutim vehabije nisu mirovali. Oni su nastavili svoje aktivnosti u ratovanju protiv obližnjih plemena. Za kraće vrijeme ponovo su se okupili i zauzeli Taif i spremali se na ponovno zauzimanje Mekke. Sa ogromnom vojskom opkolili su Mekku i zatvorili sve puteve koji vode do Mekke. Mekkelije su se veoma
teško osjećali. Tog vremena je vladala nestašica i glad Mekkom. Stanovništvo je čak jelo i pse kako bi preživjeli. Šerif Galib je bio primoran na mirovni proces i pregovore. Napravljen je spoorazum a od uvjeta tog sporazuma je bio da će se vehabije prema Mekkelijama ophoditi solidno i bez divljanja i da se njima prepusti uprava nad Mekkom.
U Mekku su ušli krajem mjeseca zu-l-Ka’deta 1220 h.g. Zatim su zauzeli i Medinu neka je na Poslanika Muhammed 'alejhi-sselam, salavat i selam.
Opljačkali su hudžru u kojoj se nalazi Poslanik i pokupili sve vrijednosti.
Porušili su kubbe iznad Poslanikovog kabura 'alejhi-sselam, I po Medini su počinili nezapamćene zločine. Porušili su sva obilježja na kaburima ashaba. Imenovali su namjesnikom nad Medinom Mubareka ibn Mudijana. Njihova vlast nad Medinom i Mekkom trajala je sedam godina. Za to sedam godina zabranili su dolazak na hadž Sirijcima i Egipćanima. Počeli su ogrtati Kjabu crnim ogrtačem. Prisiljavali su ljude da ulaze u njihovu vjeru silom.
Osmanska država toga doba je bila veoma slaba i zauzetavođenjem ratova protiv kršćana kao i unutarnjim previranjima oko vlasti za sultanovu stolicu.
Prijem 
